Otkrivanje neuobičajenih obrazaca tokom dana glasanja
Uvod
U kontekstu forenzike izbora u realnom vremenu, jedan od ključnih signala potencijalnih manipulacija jeste tok izlaznosti tokom dana. Izbori su vremenski ograničen događaj, najčešće traju 12 do 14 sati, a broj birača koji izlaze na glasanje u svakoj fazi dana obično prati relativno predvidiv obrazac.
Na primer, najveća izlaznost u jutarnjim časovima obično potiče od starijih građana, zaposleni glasaju posle posla, dok se pred kraj dana očekuje usporavanje ritma. Svako značajno odstupanje od ovakvog obrasca, naročito u vidu naglog skoka izlaznosti u poslednjim satima, može biti indikator vanredne mobilizacije, prisilnog izlaženja, ili masovnog ubacivanja listića pred zatvaranje birališta.
Zato je analiza izlaznosti po satima, u formi vremenske serije, jedan od najmoćnijih alata za detekciju sumnjivih obrazaca u realnom vremenu.
Intuitivno objašnjenje
Zamislite da posmatrate grafik koji prikazuje broj birača koji su izašli na glasanje svakog sata od 7h do 20h. Uobičajeno, očekujete postepeni rast tokom dana i blago usporavanje pred kraj. Međutim, na grafiku primećujete da se u poslednja dva sata izlaznost udvostručila, više nego u prethodna četiri sata zajedno.
Ovakav obrazac se teško može objasniti ponašanjem birača, daleko je verovatnije da je reč o organizovanoj mobilizaciji (npr. iz javnih ustanova), ili čak o izbornoj prevari, kao što je ubacivanje fiktivnih listića pred zatvaranje biračkog mesta.
Vremenske serije pomažu da se takvi trenuci odmah uoče, kvantifikuju i ciljano isprate.
Teorijska osnova
Analiza vremenskih serija u ovom kontekstu oslanja se na osnovne metode detekcije:
- Kumulativna izlaznost po satu — kako raste ukupni broj izašlih tokom dana.
- Diferencijalna izlaznost — koliko birača je izašlo u svakom satu (prvi izvod, tj. prva diferenca vremenske serije).
- Z-poeni — poređenje svake satne promene sa celokupnim rasporedom.
- Kontrolni pragovi — statističke granice koje označavaju neuobičajene skokove.
Kumulativna izlaznost: \(E_t = \sum_{i=1}^{t} x_i\)
gde je \(x_i\) broj birača u satu \(i\), a \(E_t\) ukupna izlaznost do vremena \(t\).
Z-poeni: \(Z_i = \frac{x_i – \mu}{\sigma}\)
gde su:
- \(x_i\) – broj birača u satu \(i\),
- \(\mu\) – srednja vrednost po satu,
- \(\sigma\) – standardna devijacija.
Ako je \(Z > 2\) ili \(Z < -2\), taj sat se smatra sumnjivim.
Ako je \(Z > 3\), verovatnoća da se tako nešto desi slučajno je manja od 0.3%.
Slika 1 ilustruje vremensku seriju kumulativne izlaznosti na osnovu simuliranih podataka.

Tipovi manipulacije koje detektuje
Ova metoda je naročito efikasna za otkrivanje:
- Naglog ubacivanja fiktivnih glasova pred zatvaranje birališta
- Veštačkog “pumpanja” izlaznosti u režimskim uporištima
- Kasnog sistematskog dovođenja glasača, naročito pod prinudom
- Nepodudarnosti između posmatranih i izveštavanih brojki
Takođe, ako se izlaznost po satima značajno razlikuje između različitih regiona, moguće je identifikovati asimetričnu izbornu praksu.
Primena u Excel-u i R-u
📊 U Excel-u:
- Zabeležiti broj birača po satu u tabeli.
- Napraviti kumulativnu kolonu koristeći =SUM($B$2:B2).
- Izračunati prosečnu promenu po satu.
- Izračunati standardnu devijaciju.
- Izračunati Z-poene: =(B2 – srednja_vrednost) / standardna_devijacija
- Obeležiti sate gde je |Z| > 2.
📈 U R-u:
# Simulacija izlaznosti po satu
vreme <- 7:20
izlaznost <- cumsum(c(2, 3, 2.5, 2.5, 3, 3, 4, 3.5, 2, 8, 1, 1, 1, 0.5)) # anomalija u 16h
df <- data.frame(sat = vreme, izlaznost = izlaznost)
df$razlika <- c(df$izlaznost[1], diff(df$izlaznost))
df$z <- scale(df$razlika)
df
Dobija se sledeći rezultat.
df
sat izlaznost razlika z
1 7 2.0 2.0 -0.34470558
2 8 5.0 3.0 0.19150310
3 9 7.5 2.5 -0.07660124
4 10 10.0 2.5 -0.07660124
5 11 13.0 3.0 0.19150310
6 12 16.0 3.0 0.19150310
7 13 20.0 4.0 0.72771178
8 14 23.5 3.5 0.45960744
9 15 25.5 2.0 -0.34470558
10 16 33.5 8.0 2.87254649
11 17 34.5 1.0 -0.88091426
12 18 35.5 1.0 -0.88091426
13 19 36.5 1.0 -0.88091426
14 20 37.0 0.5 -1.14901860
Očigledno je z-poen u 16 časova veći od 2, čime se ovaj sat, tj. izlaznost u ovom satu, prema ovoj metodi smatra sumnjivim.
Korišćenjem R paketa ggplot2 moguće je u realnom vremenu pratiti neprirodne skokove i upozoriti posmatrače.
Realni primeri i reference
Ova metoda je korišćena u brojnim analizama post-sovjetskih izbora, uključujući:
- Rusija (Duma 2011, predsednički izbori 2012): gde je u mnogim regionima izlaznost eksplodirala u poslednjim satima dana, što je ukazivalo na moguće ubacivanje glasova pred zatvaranje.
Referenca:
Klimek, P., Yegorov, Y., Hanel, R., & Thurner, S. (2012). Statistical detection of systematic election irregularities. PNAS, 109(41), 16469–16473. DOI: https://doi.org/10.1073/pnas.1210722109
- Iran (2009): neusklađenosti između izlaznosti u realnom vremenu i konačnih rezultata pokazale su da su u nekim regionima izborni rezultati dodeljeni, a ne izbrojani.
Referenca:
Mebane, W. R. (2010). Fraud in the 2009 presidential election in Iran? Chance, 23(1), 6–15. DOI: https://doi.org/10.1007/s00144-010-0003-4
Zaključak
Analiza izlaznosti po vremenskim serijama predstavlja jedan od najdostupnijih alata za praćenje regularnosti izbora u realnom vremenu. Njena snaga leži u jednostavnosti primene i jasnoći interpretacije: ako izlaznost naglo „eksplodira“ u neuobičajenom terminu, potrebna je momentalna reakcija. U kombinaciji sa drugim metodama, ovaj alat formira osnovu svakog profesionalnog sistema za monitoring izbora.