Ovde ću iskoristiti “analitički” manjinski prag \(t_{\text{eff,minority}} \approx \frac{0,75}{\alpha (S+1)}\) kao lep primer grube procene (simulacioni rezultati bi bili vrlo blizu ovim vrednostima, s obzirom na datu fragmentaciju).
Scenario 1: Narodna skupština, efekat bonusa α
- \(S=250\), validnih glasova ≈ 3,710,978 (parlamentarni izbori 2023).
- Bez manjinskog bonusa (α = 1,00) dobijamo:
- \(t_{\text{eff,minority}} \approx 0,30\%\) važećih glasova,
- što je oko 11,100 glasova.
- Sa slabijim bonusom (α = 1,20):
- prag pada na ≈ 0,25%, tj. oko 9.200 glasova.
- Sa važećim bonusom (α = 1,35):
- prag se spušta na ≈ 0,22%, tj. oko 8.200 glasova.
Komentar: Na nivou Narodne skupštine, sa 250 poslanika i oko 3,7 miliona važećih glasova, analitička formula sugeriše da bi manjinska lista bez ikakvog bonusa (α = 1,0) morala da osvoji oko 0,30% glasova, tj. približno 11 hiljada glasova, da bi imala realnu šansu za jedan mandat. Uvođenjem bonusa od 20% (α = 1,2) ovaj prag pada na oko 0,25% (približno 9.200 glasova), dok važeći bonus od 35% (α = 1,35) spušta prag na oko 0,22%, oko 8.200 glasova. Drugim rečima, bonus od 35% efektivno „poklanja“ manjinskim listama oko tri hiljade glasova u odnosu na sistem bez bonusa.
Empirijske procene (~15.000 pre 2020, ~11.000 posle 2020) su malo iznad čistog Lijphart/Taagepera praga, jer realna raspodela glasova ume da podigne prirodni prag u odnosu na idealizovane pretpostavke.
Scenario 2: Veliki grad (S = 110), efekat α u gradskom kontekstu
- \(S=110\) (npr. Skupština grada Beograda), validnih glasova ≈ 1.605.877.
- Bez bonusa (α = 1,0):
- \(t_{\text{eff,minority}} \approx 0,68\%\) važećih glasova,
- tj. oko 10,850 glasova.
- Blagi bonus (α = 1,20):
- prag pada na ≈ 0,56%, tj. oko 9,000 glasova.
- Važeći bonus (α = 1,35):
- prag ≈ 0,50%, tj. oko 8,000 glasova.
Komentar: U velikom gradskom parlamentu, poput Beograda sa 110 odbornika, prirodni prag za manjinsku listu bez ikakvog bonusa (α = 1,0) bio bi reda veličine 0,68% važećih glasova, oko 10,8 hiljada glasova. Uvođenjem slabijeg bonusa (α = 1,2) taj prag pada na približno 0,56% (oko 9 hiljada glasova), dok sa važećim bonusom od 35% (α = 1,35) preostaje da se osvoji oko 0,50% glasova, što u tipičnom izlasku odgovara nekih 8 hiljada glasova. Ovaj primer lepo ilustruje da, kako se broj mandata smanjuje sa 250 na 110, prirodni prag postaje osetno viši, ali manjinski bonus i dalje ostaje vidljivo relevantan.
Rast udela nevažećih (λ) sa, recimo, 2% na 5% pomera pravni prag (3% od svih glasača) sa oko 3,06% na 3,16% važećih glasova, ali da taj efekat ostaje relativno daleko „iznad“ manjinskog praga koji se u velikom gradu kreće ispod 1%.
Scenario 3: Mala opština (S = 27), efekat S i α
- \(S=27\) (npr. Skupština opštine Kosjerić), validnih glasova ≈ 7.522.
- Bez bonusa (α = 1,0):
- \(t_{\text{eff,minority}} \approx 2,68\%\) važećih glasova,
- što je oko 200 glasova (≈ 201).
- Sa slabijim bonusom (α = 1,2):
- prag pada na ≈ 2,23%, tj. oko 168 glasova.
- Sa važećim bonusom (α = 1,35):
- prag je ≈ 1,98%, tj. oko 150 glasova.
Komentar: Na nivou male opštine, recimo Kosjerića sa 27 odbornika i svega oko 7,5 hiljada važećih glasova, prirodni prag za jedan mandat je neuporedivo viši. Bez bonusa za manjinske liste (α = 1,0), analitička formula daje efektivni prag od oko 2,7%, približno 200 glasova. Sa slabim bonusom (α = 1,2) prag se spušta na oko 2,2% (oko 170 glasova), dok važeći bonus od 35% (α = 1,35) „gura“ prag još niže, na oko 2,0%, otprilike 150 glasova. Ipak, u ovako malim skupštinama se jasno vidi ograničenje bonusa: i pored uvećanja količnika, samu činjenicu da ima samo 27 mandata ništa ne može da neutralizuje, pa je prirodni prag i dalje višestruko veći nego na republičkom nivou.
Tu je interesantan kontrast sa parlamentom: manjinski prag od ~0,22% (8,200 glasova) naspram ~2,0% (150 glasova), u relativnim procentima razlika je skoro faktor 9, iako je u apsolutnim brojevima razlika „samo“ oko 8,000 glasova.